Praktično iskustvo sa keramičkim pumpama u otpornosti na kristalizaciju-indukovano začepljenje tokom obrade otpadnih voda galvanizacijom
Galvanizacija otpadnih voda je gadna. pH je smanjen oko 1,5-3,0, pun hlorida, teških metala i fine metalne prašine. Dakle, vaša pumpa je pogođena na dva načina: kiselina pojede metal, a otopljene soli ispadaju u obliku kristala kad god se temperatura ili koncentracija promijeni. Ti kristali se lijepe za klip, nakupljaju se u komori, i vrlo brzo gubite protok, pušete zaptivke ili se cijela stvar čvrsto zaključava.
Zašto se kristali tako brzo formiraju? Jednostavno. Nakon isključivanja, bilo koja tekućina koja je ostala unutra malo ispari, soli postaju prezasićene i počinju nukleirati pravo na površini klipa i zidu cilindra. To smanjuje zazor, vuče klip, uništava zaptivku i konačno ga zahvaća. Kavitacija povećava probleme – mjehurići zraka stvaraju vruće tačke koje čine padavine još gorim.
Keramički klipovi (aluminij ili cirkonij) to bolje nose od čelika. Kao prvo, polirana površina je glatka – kristali se ne hvataju tako čvrsto. S druge strane, keramika je mnogo tvrđa – HRA 85–90 naspram 316 nerđajućeg čelika na 50–55. Dakle, čak i ako malo sitnog zrna probije put u otvor, neće izdubiti površinu kao na čeliku. Kada se čelik izgrebe, pečat se puca. Videli smo sisteme koji pokreću pH 2 hromirani otpad sa keramičkim klipovima uparenim sa kućištima od 316L – dve godine neprekidnog rada i bez korozije, tri puta duže od potpuno čeličnih pumpi na istom mestu.
Neki dizajni također pomažu. Oni obrađuju žljebove za podmazivanje unutar komore koji koriste samu pumpanu tekućinu kako bi pratili klip i gurali ostatke dalje od kritičnog prianjanja. Ulazni otvor je često prevelik – oko 50% veća površina od standardnog – pa se protok usporava i čvrste materije imaju manje šanse da se talože i zalijepe za zidove.
Ali evo istine – materijal i dizajn samo vas dovode tako daleko. Prava razlika dolazi od toga kako njime upravljate. A pravilo broj jedan? Isperite čistom vodom čim se pumpa zaustavi. Ne odlazite, ne čekajte do ručka – učinite to odmah. Ako tu korozivnu tečnost tešku soli ostavite da stoji čak i nekoliko sati, vratit ćete se na zaglavljeni klip.
Zatim, nastavite da se kreće ako možete. Kontinuirano recirkulirajte otpadnu vodu tako da ništa ne stoji unutra. Ako morate da isključite, potpuno ispraznite komoru – ne ostavljajte lokve.
Također, izvršite povratno ispiranje svakih 8 radnih sati ili otprilike – samo obrnite tok svježom vodom na 10 do 15 sekundi. To skida tanku koru prije nego što se stvrdne u beton. Koliko često? Zavisi od toga koliko je vaš potok slan – više soli znači i češće ispiranje.
I jedna teško naučena lekcija: nikad, nikad ne pritiskajte dugme za pokretanje ako se klip ne pomera. Keramika je tvrda, ali lomljiva – ako je prisilite, popucat će klip ili obloga, a to je skupa popravka. Umjesto toga, isključite napajanje, rastavite ga i potopite dijelove u toplu vodu ili blagi rastvarač kako biste nježno otopili kristale.
Zaključak – potrebne su vam tri stvari: keramika za površinu, pametan dizajn za smanjenje mrtvih tačaka i čvrste svakodnevne navike. Keramika vam daje otpornost na habanje i nisko trenje. Dobar dizajn sa žljebovima za pranje i velikim otvorima smanjuje mjesta na kojima se kristali mogu uhvatiti. Ali ako preskočite ispiranje ili ga ostavite mokrom preko noći, čak i najbolja pumpa će otkazati. Ispravite te osnove i održat ćete tok i održavanje nisko.
